03/12/2008
AKPHAEZYA: Anthology II (Ascendance Records/ Trolik, 2008)

Francuski sastav Akphaezya osnovan je 2002. sa željom da postane konceptualni band. Od samog pocetka postava je nepromjenjena i rade kao kvartet; Nehl Aelin (vokal, klavijature, piano), Stephan H. (gitara, tekstovi), Loic Moussaoui (bubnjevi, udaraljke) i Stephane Beguier (bas i prateci vokal). Prvi album "Anthology II" radili su veoma dugo; prvo su ga snimili kao demo 2004., poslali na razlicite adrese znanih rock kriticara koji su ga odreda pohvalili - od Francuske, Belgije i Maroka do Kanade, a zatim su 2006. otišli u profesionalni studio da ga ponovno snime u novoj varijanti. U tijeku snimanja potpisuju ugovor sa britanskim izdavacem Ascendance Records, te rad 2007. nastavljaju u tri razlicita studija, da bi ga nakon dvogodišnjeg predanog rada objavili sredinom 2008.

Prema press podacima, ovo je prvi iz serije od pet albuma koje su zamislili da ih objave kao lirsko - glazbeni i vizualni koncept. U lirskom pogledu to su metaforicke price kroz stoljeca, mitove i legende o zemlji Akphaezya (Akfezija) koja je imaginarno kraljevstvo samog gitariste Stephan H.-a. On je ispisao sav mitološki koncept narednih albuma, a osnova je 14 povijesnih kraljevstva s posljednjom despotskom kraljicom Shyrom. Tematika je potaknuta konceptualnim (mitovi i legende) utjecajima metala koji je poprilicno prisutan u njihovom zvuku i po tome se nazire da tekstopisac ima bogatu maštu.

AKPHAEZYA

Glazba je pak s druge strane miks svega i svacega; od metala, popa, jazza, klasicne glazbe, etna, sympho-rocka, akustike, bluesa, death-metala... i vrlo je zahtjevan zalogaj ne samo za ove glazbenike vec i za slušatelja. Sve je odsvirano na klasicne rock instrumente, a aranžmani su vjerojatno ispisani notnim pismom buduci da je cijeli niz kompozicija gotovo slijepljeni kolaž razlicitih glazbenih zahvata (osobito naslovi "Chrysalis" i "The bottle of lie"). Uvodna skladba "Preface" po nicemu ne govori da se ulazi u album koji je konglomerat grandioznih aranžmana; pjesma je dvominutni sneni trip-hop/d'n'b kao stvoren za kompilacije tipa "DJ Kicks", no nakon spomenute "Chrysalis" i akusticne "Beyond the sky" koja je poduži ambijentalni folk-trip, otvaraju se vrata bogate glazbene grade. "Khamsin" je svojevrsni jazz-metal koji se pretapa u vrlo slicnu "Reflections" gdje pjevacica Nehl pokazuje svoje vrckaste visoko ciktave ludorije kombiniravši glasove koji podsjecaju na Kate Bush, Ninu Hagen, Toyah, Siouxsie... Inace, njezina boja i interpretacija nekako je najbliskija Roisin Murphy (Moloko). Ovdje se nalazi i tipicna thrash metal kompozicija s naglaskom na simfonijsku strukturu ("The golden vortex of Kaltaz"), te jedan sympho etno-metal broj kako vjerojatno Stephen H. zamišlja glazbeni folklor zemlje Akfezije ("The secret time"), a svodi se na orkestralnu arabesku sa gitarskim uvodnim zvukom nalik na šargiju. Nastavak kompozicije je metal umjerenog tempa s dionicama Orijenta, vokalizacijama na imaginarnom jeziku i naravno vrlo kompliciranim aranžmanom ritma i melodije. Zatim slijedi lagani predah "Stolen tears" koji priziva duh Pink Floyd i klasicnih metal balada, da bi završnicu albuma zapecatila ritmicko obredna "Trance: H.L.4" sastavljena samo od vox-extended glasova i plesnog voodoo bubnjarskog ritma, te posljednja i najdulja "The bottle of lie" u jazz-pop/soul funk maniru gdje su nabacali i nalijepili svega i svacega - metal gitare, harmonike, francuske šansone, reggae, izmišljenog jezika, kabareta, bluesa... kao da su novi John Zorn projekt. Skladba sa završnim reggae ritmom odlazi u fade-out, a posljednju minutu cini ambijentalni orijentalni zvuk nalik na gusle (vjerojatno violoncelo) i vokalna narativna odjava kojom najavljuju nastavak ovog imaginarno mitološkog koncepta.

Kriticari skloni metalu nazvali su ovo avangardnim metalom. Medutim, gdje je granica koja odvaja metal od glazbe koja je kao u ovom slucaju sastavljena vecinom od izmješanih zvukova iz razlicitih fahova povijesti pop-kulture unazad 30-40 godina? Uz tek jednu klasicnu metal skladbu i još dvije-tri koje imaju poneku zajednicku crtu s njime, ovo svakako nije metal album vec samo miks svega onoga što je band slušao i kao zgodan štos ukalupio u svoj izraz.

Ocekuju se naredna cetiri albuma. Tada ce biti jasno što je i tko zemlja Akfezija i sam band. Za pocetak zgodna ideja, a dalje cemo vidjeti...

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 03/12/2008

Terapija.net